UNOS NOTA

Note se u program mogu unositi na više različitih načina. Najjednostavniji, ali i najsporiji način je uz pomoć miša.
U donjem desnom kutu obično se nalazi prozorčić po nazivom Keypad. Njegov izgled je identičan izgledu numeričkog dijela na desnoj strani svake uobičajene kompjuterske tipkovnice.

slika 11

Klikom miša na notu određene vrijednosti u Keypad-u, ili odabirom brojke na desnoj strani tipkovnice kursor postaje plave boje što znači da je spreman odabranu notu prenijeti u crtovlje. Mišom jednostavno notu prenesemo do crtovlja, kliknemo na željeno mjesto u crtovlju i nota je tamo. Ako nam se dogodilo da smo notu ispustili na krivo mjesto, kursorom na tipkovnicu (up-down) notu mičemo gore ili dolje. Krivo ispuštenu notu možemo i pomoću miša povući gore ili dolje, samo prethodno treba stisnuti Escape (esc) na tipkovnici kako bi kursor poprimio svoju standardnu funkciju, tj. da ne bude plave boje.
Drugim riječima, kliknemo li četvrtinsku notu na keypadu ili broj 4 na numeričkom dijelu tipkovnice aktiviramo unos nota pomoću miša.
Ako unosimo notu s točkom ili pauzu, potrebno je odabrati 2 tipke: osnovnu duljinu note i znak točke odnosno pauze. Svejedno, mišem ili tipkovnicom. Pauza se tipkovnicom odabire tako da stisnemo nulu ( 0 ).
U gornjem redu Keypad-a vidimo 5 tipki kojima mijenjamo njegove funkcije.
Osnovna funkcija je ova na slici, za unos nota. Ostalim funkcijama se unose razni pomoćni znakovi kao ukrasne note, korone, dvostruke povisilice i snizilice, ili se određuje grupiranje kraćih nota (osminki, šesnaestinki) u grupe od 2,3,4 note.

Ručno unošenje nota moguće je obaviti i tipkovnicom.
U tom slučaju prvo mišem treba odabrati prvu pauzu gdje želimo početi upisivati note, zatim odabrati duljinu note i pritisnuti slovo koje određuje visinu note. Znači, ako želimo u prvom taktu na prvoj dobi staviti osminku G, odaberemo pauzu u prvom taktu, stisnemo broj 3 da dobijemo osminke i stisnemo slovo G.
Ako je naš dokument već postavljen u A-duru, dobit ćemo tom GIS, jer je u A-dur ljestvici ton G povišen.
Da smo u Des duru, dobili bismo  Ges... u C ili G duru ton G...
Važno je napomenuti da za dobiti ton H moramo stisnuti tipku B, jer je Sibelius prilagodjen anglo-američkom načinu nazivanja tonova. Dakle: H=B; B= Bb.
Dalje tonove unosimo odabirom trajanja na desnoj strani tipkovnice i slovom na qwertz dijelu tipkovnice. Za pauzu odabiremo broj 0 uz vrijednost trajanja, znakove alteracije (povisilice, snizilice, razriješilice) isto odabiremo na desnoj strani.
Pretpostavimo da iza tona A želimo upisati ton D. Sibelius će automatski upisati ton D koji je po ljestvici bliže prethodnom tonu, a to je višlji D od prethodnog A. Za dobiti dublji D moramo taj visoki D označiti i onda pomoću kombinacije tipki ctrl+down spustiti ga za oktavu.

Sve ovo se čini nespretno i sporo, ali s malo vježbe stekne se rutina i ide lakše, samo ipak ne toliko lako kao kad imamo midi klavijaturu za unos nota u program. Svatko tko se želi iole ozbiljnije baviti pisanjem nota, svejedno da li u Sibeliusu ili nekom drugom programu morao bi imati nekakav midi instrument.
Midi izlaz imaju svi sintesajzeri, osim onih igračaka, električni klaviri, a ako to ne posjedujemo, za cijenu od 500-1000 kuna ima za kupiti zgodnih midi kontrolera s rasponom 2 oktave, što je dovoljno za rad u Sibeliusu.
Postoje 2 načina unosa nota pomoću klavijature. Korak po korak ili Step by Step unos je način pri kojem unosimo notu ili akord jedan po jedan. Slično kao kod opisanog unosa nota tipkovnicom potrebno je prvo odabrati prvu pauzu od koje krećemo s unosom i trajanje prve note. Dalje na klavijaturi sviramo tonove ili akorde, a na numeričkom dijelu tipkovnice odabiremo trajanje nota i pauze.
Drugi način je tzv. Flexi Input. I ovdje odaberemo dobu od koje krećemo sa snimanjem, na playback prozoru kliknemo na crveni gumb za početak snimanja i pričekamo ubrojavanje metronoma koji odbroji 1 takt prije mjesta gdje počinjemo snimanje. Na prvu dobu drugog takta metronoma krenemo sa sviranjem dionice.
Flexi time input je dobro usklađen s ljudskim greškama kod sviranja, pa će upisati točne note i kod manjih kašnjenja ili upadanja svirača ispred metronoma. Čak je prilagodljiv i nježnijim promjenama tempa.
Na izborniku Notes > Flexi Time Options se mogu podesiti razni parametri koji određuju način zapisivanja odsviranih nota, kao najkraća nota koja se zapisuje, točka dijeljenja između gornjeg i donjeg crtovlja kod zapisivanje klavirske dionice i slično.

Evo, pokušali smo na na neki od opisanih načina unijeti prvu frazu pjesme Ej salaši i dobili slijedeće:

slika 12

Nešto nije u redu...Fraza se sastoji od taktova s mješovitom mjerom. Svaki treći takt je 6/4. Znači da moramo  mijenjati mjeru naknadno. Na alatnoj traci odaberemo (Create > Time Signature).
Otvori se prozor gdje se može mijenjati mjera takta.

Slika 13

Kako nema ponuđene 6/4 mjere, kliknemo Other i iz padajućeg izbornika odaberemo 6, provjerimo imamo li 4 kao jediničnu mjeru i kliknemo OK. Kursor je ponovno poplavio i spreman je da oznaku 6/4 prenesemo na mjesto na koje kliknemo. Kliknuvši na početak takta kojeg želimo pretvoriti u 6/4  riješili smo stvar. Sijedeći takt je ponovno 4/4, pa istim postupkom odaberemo 4/4... i tako nastavljamo dalje.
Pri ovdje opisanom postupku, Sibelius pita želimo li sve daljnje taktove pretvoriti u 6/4. Preporučujem da se odgovori potvrdno iako ustvari ne želimo sve taktove mijenjati. Iz nekog nepoznatog razloga, ako odgovorimo sa NE, oznaka takta 6/4 će doduše biti postavljena, ali sam takt će i dalje imati prethodnu vrijednost, dakle 4/4.
Na analogan način mogu se mijenjati i ključevi (bas, violinski, tenorski ključ), oznake tonaliteta

Nakon ovih izmjena, prva tema pjesme izgleda ovako:

slika 14

Tu možemo polovonke povezane ligaturom pretvoriti u cijele note što ustvari i jesu, tako da kliknemo na prvu polovinku (nota postane plave boje) i zatim u keypadu kliknemo cijeku notu ili broj 6 na tipkovnici desno.
Do sada ima dovoljno podataka da se mogu upisati sve preostale note u pjesmu.
Mala napomena se odnosi na činjenicu da je predložak kojeg smo kreirali imao svega nekoliko taktova, a cijela pjesma ima puno više. Kod unosa nota midi instrumentom, taktovi se automatski kreiraju kad se unese nova nota, dok kod ručnog unosa treba ručno napraviti novi takt, ili više njih.
Jedvostavnik klikom na alatnu traku: Create > Bar > dobivamo izbor kreiranja takta na kraju, na označenom mjestu ili odabirom opcije "Other" otvorimo dijaloški okvir u kojem unesemo koliko taktova želimo kreirati, i na kojem mjestu. Mjesto se određuje označavanjem postojećeg takta ili taktne crte iza koje se kreiraju novi taktovi.

Kako bismo ubrzali i pojednostavili proces unošenja nota u crtovlje, vrlo zgodna mogućnost je korištenje copy – paste metode. Princip je jednostavan, istovjetan postupku kod svih ostalih programa: označi se dio kojeg želimo kopirati, s ctrl+c ga kopiramo u medjuspremnik, zatim označimo mjesto na koje želimo staviti kopiju i s kombinacijom tipki ctrl+v to i učinimo.
Kod uobičajenih tamburaških obrada gdje se dionica 1. prima često podudara, barem većim dijelom s dionicom 1. brača; gdje se dionice 1. i 2. prima ili brača često nalaze u tercama ili gdje se ista tema ponavlja, metoda copy-paste je vrlo praktična. Tako ne moramo svaku dionicu pisati ispočetka. Razlike i podešavanja naprave se naknadno, modificiranjem dobivene dionice.

O označavanju pojedinih nota i taktova

Klikom miša na notu primjetimo da nota postaje plave boje, dakle selektirana je. Ako držimo tipku ctrl i klikamo na druge note, svaka nota koju smo kliknuli bude selektirana, sa svim razmacima imeđu, ukoliko nismo klikali note redom.

slika 15

Ako držimo tipku shift umjesto tipke ctrl, selektira se cijelo područje između prve i druge označene note.
Selektirano područje nije prikazano kao niz plavih nota, nego su te note uokvirene plavim rubom. Područje se može selektirati unutar jedne dionice kao i između 2 ili više dionica odjednom.
Ukoliko želimo selektirati cijeli takt, kliknemo mišem na prazno mjesto u tom taktu i primjetimo da je taj takt postao uokviren plavim okvirom. Dvoklikom na prazno mjesto u taktu selektiramo cijeli red na toj stranici, a trostrukim klikom selektiramo cijelu dionicu od prvog do zadnjeg takta.

slika 16

Sve ovo do sada napisano o selektiranju odnosi se na "prvi nivo" selektiranja kojim možemo odabrati, pa naknadno kopirati ili pobrisati odabrane note. Međutim, kako na ovom primjeru pjesme Ej salaši na kojem radimo imamo mješoviti takt, kopiranjem odabranog dijela melodije u nove, prazne taktove primjetit ćemo da su kopirane same note, ali ne i promjene mjere iz 4/4 u 6/4 i obratno. To moramo napraviti posebno, ranije opisanim postupkom.
Ipak, ako imamo za kopirati neku složeniju strukturu nota sa svim pridruženim karakteristikama (dinamika, oznake promjena tempa, mjere, tonaliteta i svega ostalog) može nam pomoći "drugi nivo" selektiranja dijela partiture. Drugi način selektiranja, tj. potpuno selektiranje u notnom zapisu prikazano je kao ljubičasti okvir.
Na taj način nije moguće odabrati pojedine note nego cijele taktove i to sve dionice odjednom.
Potpuno selektiranje se radi tako da držimo tipku ctrl i kliknemo na prazno mjesto u taktu kojeg želimo selektirati. Sve dionice tog takta postaju uokvirene ljubičastim okvirom.
Želimo li proširiti odabrano područje na više taktova, nakon što smo odabrali prvi takt, stisnemo tipku shift i kliknemo na zadnji takt željenog područja. Sad je cijelo područje uokvireno ljubičastim okvirom.

slika 17

Ljubičasto područje možemo kopirati, a nakon postavljanja kopiranog na novo mjesto u partituri, dobit ćemo 100% kopiju, sa svim detaljima, a ne samo kopiju nota kao kod kopiranja plavog okvira. Nadalje, stisnemo li tipku delete dok nam je dio partiture uokviren ljubičasto, taj dio će potpuno nestati iz partiture, za razliku od slučaja kad stisnemo delete dok je selektirano plavim okvirom kada nestaju samo note, a ostaju prazni taktovi.
Ljubičastim okvirom možemo pobrisati i višak praznih taktova na kraju partiture, ako smo ih kreirali previše ili su sami nastali usljed mijenjanja mjere takta.

* * *

Kombiniranjem unosa nota, kopiranja i ljepljenja dijelova, modificiranjem tih dijelova (npr. unesemo note za prvi prim, pa tu dionicu kopiramo u drugi prim, i onda spustimo uneseno za tercu da dobijemo drugi glas) malo po malo popunjavamo partituru notama.
Kad obavimo neki takav postupak, treba preslušati unesene note da čujemo ima li kakvih krivih tonova i obavimo potrebne korekcije. Novonastala dionica drugog prima se može jednostavno editirati, ručnim pomicanjem pojedine note gore-dolje po crtovlju, ili mijenjanjem trajanja pojedine note tako da je selektiramo i na keypadu odaberemo ispravnu vrijednost note.

U prikazanom primjeru na slici 17 dionica 2. prima je nastala spuštanjem dionice prvog prima za sekstu i modificiranjem trajanja i visine pojedinih nota.
Dionicu 1. brača isto možemo dobiti spuštanjem dionice prima za oktavu i dodatnim modificiranjem nekih mjesta, pa onda iz 1. brača kreiramo dionicu 2. brača...
Dionice ostalih instrumenata, na primjeru Ej salaši je najpraktičnije i najbolje kreirati ispočetka, jer za njih nema odgovarajuće, već napisane slične dionice, tako da se ne isplati koristiti copy-paste i modificiranje.

Podizanje i spuštanje kopiranih dionica za tercu, sekstu i oktavu obavljamo na vrlo jednostavan način. Uzmemo npr. dionicu prvog brača,  kopiramo je u crtovlje 2. brača... Dobili smo 2 dionice 1. brača.
Sad označimo cijelu dionicu brača 2 i stiskanjem kursora na tipkovnici prema dolje, spuštamo označene note za jedno mjesto u crtovlju. Uočimo da se sve označene note pomiču svakim stiskom tipke za jedno mjesto u crtovlju i ostalju u tonalitetu u kojem su i napisane. Znači, neke note će se stiskom tipke spustiti za pola tona, neke za cijeli ton, zavisno od ljestvice u kojoj se nalazimo. Treba pripaziti na alterirane tonove, koji imaju dodatnu povisilicu, snizilicu ili razriješilicu, jer će ovom metodom ta nota ostati van ljestvice, ali se može dogoditi da ne bude pomaknuta kako mi želimo, nego pola ton više ili niže.
Ukratko, tipkom gore podižemo označene note za jedno mjesto u crtovlju, tipkom dolje ih spuštamo.
Sa 2 uzastopna stiska dobijemo pomak terce, s 5 dobijemo sekstu, sa 7 dobijemo oktavu.
Sve ostale sitnije korekcije radimo mišem tako da vučemo notu gore-dolje i kasnije na keypadu odaberemo njeno trajanje.

Drugi način podizanja ili spuštanja cijelih dionica ili partiture radi se pomoću operacije transpose.
Kao što i samo ime kaže, tim se služimo ako želimo kompletan uradak transponirati iz jednog tonaliteta u drugi. Izuzetak je transponiranje za oktavu, gdje ostajemo u istom tonalitetu i praktično je za prebacivanje dionice prima u brač i obratno.
Ovom metodom podižemo/spuštamo sve odabrane note za isti interval. Znači, ne ostajemo u istom tonalitetu kao kod prethodne metode, nego se sve podiže za odabrani interval, npr. Čistu kvartu, malu sekstu, zavisno od toga šta smo odabrali u izborniku.
Tipi;an primjer korištenja ovakvog načina je kod nekih instrumentala gdje imamo temu u E-duru, pa  kasnije ponavljamo istu temu u A-duru.

slika 18

Kao što vidimo na slici 18, odabirom Notes > Transpose  na glavnom meniju Sibeliusa otvara se dijaloški okvir gdje određujemo smjer transpozicije (Up ili Down); zatim u lijevom padajućem izborniku određujemo vrstu intervala za koji ćemo pomicati note (veliki, mali, povećani, čisti...); u desnom padajućem izborniku se odabire sam interval – ponuđen je svaki interval do 2 oktave.
Vidimo i mogućnost da se automatski promijene i oznake tonakiteta (key signatures) kao i opciju korištenja ili izbjegavanja dvostrukih povisilica ili snizilica.

O OSTALIM ELEMENTIMA NOTNOG ZAPISA

Osim samog crtovlja, nota i osnovnih elemenata partiture (naslov, ime kompozitora, tonalitet, mjera, imena instrumenata...) pojavljuju se i ostali zahtjevi, ako želimo da nam partitura bude kompletna.
U Sibeliusu je to praktično i jednostavno riješeno.
Prvi element koji se obično pojavljuje na početku svake partiture je oznaka tempa. Oznaka može biti opisna (moderato, andante, vivo...) ili brojčana, gdje je jediničnoj noti (najčešće četvrtinka) pridružena brojčana vrijednost koja kazuje koliko jediničnih nota treba odsvirati u minuti.
Klikom na prvu notu od koje želimo postaviti određeni tempo određujemo i mjesto gdje će se takva oznaka pojaviti. To je obično i prva nota u partituri, ali ako imamo promjene tempa kasnije u pjesmi, možemo to isto napraviti bilo gdje.
Slijedeće odabiremo na glavnoj alatnoj traci: Create > Text > Tempo. Isto možemo učiniti i desnim klikom miša na prazno mjestu na papiru i odabirom iz padajućeg izbornika  Text > Tempo.
Iznad označene note pojavljuje se blinkajući kursor za unos teksta. Ako sad kliknemo desnom tipkom miša pored tog kursora, otvorit će se veliki izbornik (slika 19) gdje odabiremo oznaku tempa. Ako smo se opredijelili za brojčanu oznaku tempa, odaberemo jediničnu vrijednost note, a brojku unesemo ručno.

slika 19

Rezultat izgleda ovako:

slika 20

Pri reprodukciji upisanih nota, Sibelius će naravno poštovati naznačeni tempo.

Nadalje ćemo morati modificirati taktne crte. Radi preglednosti partiture, potrebno je odvojiti teme duplom crtom,  staviti znak ponavljanja i slično.
Za početak, napomena da sami biramo hoće li taktna crta spajati crtovlje od prvog do zadnjeg instrumenta u partituri, samo grupe instrumenata ili taktna linija biti vidljiva samo u crtovlju, a ne između 2 instrumenta.
Klikom miša na sam kraj taktne crte, primjetimo da sve taktne crte u toj dionici dobiju mali ljubičasti kvadrani okvir. Povlačenjem tog okvira mišem, taktne crte pojedinih instrumenata se spajaju.

slika 21

Tako možemo grupirati dionice, npr. primove u jednu grupu, bračeve u drugu...

slika 22

Moguće je i razdvajanje, vučenjem ljubičastog kvadratića u suprotnom smjeru.

Već spomenuta dupla crta, koja nam služi za razdvajanje dviju tema, takodjer vidljiva na slici 22 se dobije klikom miša na odabranu taktnu crtu, koja postaje ljubičaste boje. Zatim odaberemo Create > Barline > Double. Umjesto odabira u glavnom meniju možemo kliknuti i desnom tipkom miša nakon označavanja taktne crte, tu iz padajućeg izbornika odabrati duplu crtu.
Na isti način odabiremo i crte znakova za ponavljanje teme, završnu crtu i sve ostale ponuđene mogućnosti.

Na slici 22 primjećujemo i da su uneseni harmonijski simboli iznad dionice kontre.
Za upisivanje dionice kontre možemo se poslužiti raznim načinima zapisa. Kod pisanja nota rukom uobičajeno je staviti ritmičke simbole, a iznad simbola upisati naziv akorda. Ovdje možemo isto tako napraviti, ali ako tako radimo, nećemo imati reprodukciju (playback) te dionice, nego ćemo umjesto cijelog akorda čuti samo jednu notu. Zato je bolje u dionicu kontre unesti sve tonove akorda. Mora ih biti barem 3, kako bi se akord mogao definirati. Za ćetveroglasne akorde treba unesti 4 tona.
To se, razumljivo najbrže unosi pomoću midi klavijature. Mišem je znatno sporije i napornije.

Kad jednom imamo upisane akorde, označimo cijelu dionicu kontre (podsjetimo se: trostrukim klikom na prazno mjesto u taktu kontre) i na glavnom izborniku odaberemo: Plug-ins > Text > Add Chord Symbols

Otvorit će se ovakav prozor:

slika 23

Ključna stvar je odabrati najkraće trajanje note na kojoj će se analizirati akord i upisati njegov simbol. U slučaju ogledne pjesme, Ej salaši vidimo da kontra svira četvrtinke, pa ćemo tu vrijednost i odabrati.
Inače, najčešće u tamburaškoj literaturi dionica kontre svira osminke. Treba voditi računa o tome.
Kad smo odabrali ispravno trajanje nota, kliknemo OK i nakon kraće analize pojavit će se simboli akurda iznad selektirane dionice.
Pojavit će se i upozorenje da ovu akciju nije moguće poništiti funkcijom UnDo, ali to možemo zanemariti i isključiti ponovno pokazivanje tog upozorenja. Iako se akcijom Undo ne može pobrisati tek upisane akorde, u slučaju da je nešto krivo ispalo, mogu se ti simboli selektirati i obrisati ručno, tako da selektiramo cijelu dionicu kontre, zatim odaberemo Edit > Filter > Chord Symbols i stisnemo Delete... Upotrebom ovog filtera obrisali smo samo simbole akorda, a ne i note iz dionice kontre.

Kod prozora prikazanog na slici 23 vidimo da postoje i dodatne mogućnosti podešavanja, ali defaultne postavke su sasvim zadovoljavajuće za naše potrebe. Simboli akorda bit će upisani kod svake izmjene akorda. Naravno, i ovdje vrijedi pravilo da nema uznake tona H, nego se H piše kao B, a B kao sniženi B (Bb). Po želji svaki B možemo editirati ručno, kao što se editira bilo koji tekst. Postupak editiranja teksta je opisan ranije, kod promjene naziva instrumenata. Postoji i dodatni plug-in koji se može besplatno skinuti sa Sibeliusove web stranice (ne instalira se sa samim programom) naziva European Chord Names ili German Chord Names kojim se B pretvara u H, te Bb u B...

Ako harmonijske simbole unosimo ručno, jedan po jedan, tada treba označiti akord za kojeg stavljamo simbol, i na izborniku odabiremo: Create > Text > Chord Symbol. Pojavljuje se kursor za unos teksta iznad akorda i jednostavno upišemo šta želimo...
Naravno moguće su i kombinacije automatskog i ručnog unosa harmonijskih simbola u partituru.

Neki akordi će imati vratove okrenute gore, neki dolje. Kod dionice kontre to može izgledati dosta nepregledno, pa ih je bolje usmjeriti sve na jednu stranu, obično suprotnu od one na kojoj su harmonijski simboli. Vrat note se okreće jednostavno: označavanjem note i tipkom X.
Ako su nam slučajno harmonijski simboli ispali neporavnati, možemo označiti jedan koji je na dobroj visini (ili ga dovući gdje želimo), zatim kombinacijom tipki ctrl+shift+A selektirati sve simbole u tom redu, te konačno s Layout > Align in Row poravnati sve simbole u selektiranom redu. Dok su selektirani i poravnati možemo ih mišem premještati ispod crtovlja, ako nam tako bolje paše.

* * *

Pomoću izbornika Create možemo u naše note ubaciti sve dopunske tekstualne oznake, kao što su oznake dinamike, oznake ponavljanja i poglavlja ( coda, segno, da capo...).
Ako su oznake ispravno unesene, Sibelius će ih prigodom reprodukcije interpretirati.

Pod izbornikom Create važno je napomenuti i podizbornik Line gdje odabiremo oznake za višekratno ponavljanje i preskakanje u ponavljanju (prima i seconda volta), oznake za crescendo i decrescendo tj. pojačavanje i stišavanje izvedbe, oznake za ubrzavanje i usporavanje.
Koliko će forte biti glasan, a piano tih, koliko će accelerando ubrzati tempo, koliko crescendo pojačati zvuk, sve se dade podesiti. Princip je jednostavan. Označavanjem dijela partiture ili dionice na kojem želimo raditi promjene, zatim odabirom odgovarajuće opcije dobijemo defaultnu vrijednost za tu opciju, koju kasnije možemo mijenjati u prozoru "Properties", kojeg otvaramo u izborniku Window > Properties.

...nastavit će se:-)